[:sr]Šta to beše istorija i da li se to maže na ‘leba?![:]

Marija Belić Bibin
[:sr]zoran_djindjic_zvezda_7343


Šta to beše istorija i da li se to maže na ‘leba? Zašto me tišti ovaj 12. mart, koji sam jednog tužnog dana provela ispred zgrade Vlade Srbije kada je ubijen jedan od nebeskihljudi koje je ova država imala čast da ima?! Da, mislim na Zorana Djindjića, ali u Srbe je kanda kratka pamet vazda bila ili podmitljiva ćud, pa je menja zavisno od toga ko ima moć. Zašto? Jer, nemamo sebe, znamo samo da budemo potčinjeni ili ratnici, ali to dovoljan izgovor nije da tako lako i brzo zaboravimo šta je taj isti Zoran Djindjić imao hrabrosti da uradi. I kakve je uloge današnji sveti duče imao nekada ili je možda u medjuvremenu nastupilo prosvetljenje… Ne znam, nisam pametna, a na to sam i plava, pa mi ne zamerite, to mene samo tišti ovaj čuveni datum.

Svi hoće samo da napadaju državnu vlast uz kuknajvu i žalopojke i hoće svi samo da im država pomogne, to je postao nacionalni sport u Srbiji, reče on, a ne tako retko tvrdi da za sve što ne valja u Srbiji nisu on i njegovi krivi! A svi zaćutaše, iščekujući kako će nas ON spasiti.
Ma, nije valjda?!
Ja ne znam od kada za Vas datira istorija Srbije, ali za mene, iako nisam istoričar, datira od kada je prvi pećinski čovek pronašao sklonište u nekoj od pećina, možda u blizini Lepenskog vira, te napravi malu statuu u slavu žene, majke, života, majke prirode ili čega god kažu arheolzi.
A za nekoga kao da istorija Srbije počinje od trenutka demokratskih promena u Srbiji 2000te godine. Kao da pre toga on nije „ni luk jeo, ni luk mirisao“, kako sam kaže. Kao da nije nikada pre učestvovao u kreiranju iste. A jeste, svi znamo da jeste, samo ne znam zašto smo toliko zanemeli. Od čuda valjda!
Pa nije istorija Srbije počela od kada je pokojni Djindjić došao na čelo Vlade, pa onda, nakon njega, neki izgubljeni kadrovi, željni ‘leba i igara uništiše sve živo i neživo u Srbiji. A on, prethodnik i naslednik Djindjićev, kao da nije bio deo iste nam realnosti gde ‘leba da jedemo nismo mogli u prodavnicama da kupimo, već su žene mesile ‘leba, da bi deci namazale domaćeg pekmeza za užinu u školi.
On nam govori da Srbiji fali osmeha, da je teško stanje. Pa, gospodine Mao ce Tung, čisto da Vam kažem: to znamo oduvek, niste nam otkrili toplu vodu. Ali, čisto da Vas podsetim da u Vaše vreme, a bilo ga je, kreirali ste Vi istoriju itekako ste je kreirali u ovoj državi, beše vreme bez osmeha na licima našeg naroda, beše itekako to vreme kradja, kriminala, tajkuna, i te kakvih tajkuna! Beše to vreme propalih preduzeća, nagomilane administracije, nepostojećeg bankarskog sistema, nerealnih ideja o Kosovu, život nije mogao da funkcioniše, sistema nije ni bilo, izuzev sistema po principu – Take money and run! Bejaše to život, takodje, velikih protesta namučenih i napaćenih gradjana ove države, gde je čovekov život u ovoj državi bio gotovo bezvredan, ljude je „jeo mrak“ u to vaše vreme istorije, ili ste to možda zaboravili.
I sad ste krenuli po državi da ogovarate one koji su i život izgubili radi uspostavljanja demokratije i bilo kakvog sistema u Srbiji, krenuli ste da nalazite ubice novinara, koje su ubijali u baš Vaše vreme ministrovanja medijima, pa kako vas samo nije sramota!?
Istorija Srbije nije počela, gospodine, pre 16 godina!
Otkrili ste da su za lošu karmu Srbije krivi oni koji su pokušali da izgorela sela prvo počiste od pepela, pa onda razgrnu zemljište i pomahnitalo, što brže, postave bar neke temelje demokratije u ovoj državi, da počnu da grade kuću, da ubede svet da Srbija nije crna rupa na mapi sveta, gde sad vi u svojoj predivnoj kadi ležite i banjate se, našli ste njih da optužujete i ogovarate za stvaranje siromaštva, nestajanje osmeha u gradjana, onu svetlu tačku 2000-te, koja je zavrnula rukave i obula čizme da očisti g… koja ste vi i vaši drugari ostavili svuda gde ste mogli. I sad: iju, izvinte, ali vam kanda govna smrde, a vi koristiti Zewa wc papir sa mirisom Deluxe ili Peach! I još imate i primedbe!
Pa nije ništa novo da se u Srbiji teško živi, to smo znali i pre 30 godina. Prethodnih 20 godina i više propadala su preduzeća kao kokice, u vaše vreme gospodine! Stvorili ste iste te tajkune koji ce brzo potom kupiti pola drzave. U vaše vreme nismo mogli ni da se poredimo sa drugim zemljama, ali sada je neko doveo Srbiju, za svega 10 godina, da mogu da se porede, da razgovaraju, da posluju sa drugim uspešnim državama. Došli ste na gotovo, gospodine, pa nije teško sada otkrivati toplu vodu. Što je niste otkrili ranije, gospodine?
A dok ste tovarili svojevremeno i kontaminirali bahato svo plodno zemljište ove države, tada vam je i džamija na Kosovu smetala, dok bi sada malo da je gradite na sred Beograda, pa smo onda još mi mirovnjaci loši ljudi što vas razgoračenih očiju gledamo pitajući zabezeknuto: A di vi terate i šta to, AMAN ZAMAN, radite? Džamija? Beograd na vodi, jaje na oko, pa da izujemo cipele ispred dzamije, dok nas u pet ujutro budi poj sa najvišeg dzamija tornja u Beogradu. Dok drugi svetski gradovi grade i ponose se svojim TV tornjevima, vi ćete da ugasite, i pokupujete medije poput onih malih revolucionarnih lokalnih medija, što behu nekada i čuveni Studio B. Sve pozivajući se na EU propise i iskustva Evrope, a kad ta iskustva treba primeniti na ekologiju, ili decentralizaciju i regionalizaciju onda se vraćate nekim drugim pravilima. Ali studio B vam smeta još odvajkade. Isti onaj koji je Šešelj odmah zauzeo kad je mogao i iste noći prebacio šlihtare od novinara sa RTS da malo na Studiju B vode programe i čitaju vesti.
Podsetiću Vas da ste baš vi lično bili deo istorije nakaradnog Zakona o javnom informisanju, gde prema madjunarodnom komitetu za zaštitu novinara nije postojalo ništa legalno, kako su vas kritkovali tada, urušavajući trunku medijskog svetla koja je donosila nadu i isti taj osmeh na namučeno lice gradjana Srbije. Pa i to je istorija!
Zbog toga Vi, baš Vi, ne možete sebi nikada dozvoliti rečenicu da niste krivi, ako dodje do velikih protesta uskoro, jer gospodine Vulevu, Vi ste jednako krivi kao i sve bivše stranke DOS-a, DS, G17Plusa, DSS, DA, SD, NS, LDP i ko god sve bio tada deo vlasti. Istorija datira u Srbiji mnogo duže od 2000-te godine, gospodine! Nemate pravo da glumite bilo kakvog spasioca u odnosu na sve postojeće i nepostojeće demokratski orjentisane stranke, jer ste vi i vaši drugari jednako, i još više krivi za sve ono što oni nisu uspeli i stigli sve da isprave, a vala debelo i mnogo toga je trebalo ispraviti. Lako je na počišćenom terenu, postavljenim temeljima i skoro izgradjenoj kući birati zavese i reći ovi cimeri mi se ne svidjaju, malo ću počistiti baštu od nekih tamo preostalih žohara zvanih Mišković, Šarić ili kako god, pa tadašnja vlast, čiji ste vi bili deo, je i stvorila te žohare. To je takodje istorija.
I zato zaista želim da verujem u prosvetljenje svake duše na kugli zemaljskoj, pa i vaše. Što vam od srca želim, jer ako su vas izabrali moji sunarodnici, a ja jos uvek ovde negde živim, šta ću, pa ja moram da verujem i želim to. Surova je realnost ponekad. Ali mi nekako nespojivo ide to prosvetljenje sa takvim kultom ličnosti. Nažalost, ali to me više asocira na crkvu,a manje na veru, pa se stoga sve više i više pitam da li je prosvetljenje stiglo ili je samo mrena na očima većine. Možda mi danas nije dan, iako bih rekla da baš jeste, ali se nešto prisetih pokojnog nam Djindjića, pa me tako tišti nešto u duši i toliko grize i vrišti iznutra da sam morala da ponovo pustim glas. Ali, ja idalje verujem![:]