piše: Tamara Dragić

Budite veoma obazrivi i ne dajte se zavarati da je vaše dete premalo i da ne razume, da ne čuje, jer se igra itd. Verujte, nikada nisu premali i uvek čuju, naročito ono što ne bi trebalo. Uradite mali test sledeći put kada
budete dozivali vaše dete, a ono ne reaguje jer gleda crtani ili se igra. Pokušajte samo da kažete, čak i tiše: Hoćeš li sladoled, čokoladu (ili nešto što inače ne odbija)?U 90% slučajeva će vas pogledati da vidi da li mu zaista to nudite. Dakle, čuju!

Zato pazite šta govorite ukoliko je nešto što nije za njihove uši. Iako vam možda na prvi pogled ne deluje da to što govorite ima nekog uticaja, budite uvereni da se to sve skladišti u njihovim glavicama i kad-tad izbija na površinu. Ako se žalite suprugu, mami ili prijateljici kako ne znate šta da radite, kako vam je dete nemoguće, neposlušno, razmažemno, nezahvalno, a to sve govorite u prisustvu tog istog deteta misleći da ono to ne čuje, pomislite samo kakvu mu poruku šaljete.Prvo, da ste kao roditelj nemoćni, da nemate kontrolu, čime gubite njegovo poštovanje.

Drugo, koliko god dete delovalo nezainteresovano za tu vašu žalopojku, u njegovu svest se urezuju vaše reči: nemoguće, neposlušno, razmažemno, nezahvalno i takvu sliku stvara o sebi. Verujem da ne želite da vaše dete odrasta kao nesigurna osoba niskog samopouzdanja?! Međutim, ukoliko bude slušalo ovakve kvalifikacije, verujem da će imati upravo takav problem.
Većina uverenja koja gajimo o sebi potekla su upravo od naših roditelja. Ukoliko su vam roditelji od malena govorili da ste smotani, ili stidljivi ili neogdovorni, a sigurno to nisu izgovorili samo jednom, vremenom ste im poverovali i usvojili to uverenje kao vlastito. Tako nešto vam sigurno nije činilo život lakšim, naprotiv! Čak i ako je to u nekom trenutku vašeg detinjstva bilo istina, tokom odrastanje je moglo da se promeni. Ali vi ste već stotinu puta čuli kako ste smotani i odustali ste, recimo od plesa, jer zaboga, imate „dve leve“. Da ste samo više poverovali sebi i udovoljili
svojoj želji da pokušate, pre nego što ste slušali svoje roditelje, možda bi se pokazalo da ustvari imate dara za igru. Preispitajte se malo i pogledajte imate li vi kakvo „pozajmljeno“ uverenje koje gajite, a zapravo potiče od
reči vaših rodielja, naročito onih koje su oni misli da vi ne čujete.

Da, deca upijaju kao sunđeri govori i činjenica da mnoge reči koje vi ne koristite, oni upotrebljavaju u svom rečniku, i to uglavnom one nepoželjne. Na žalost, današnji crtani filmovi prepuni su reči koje deca ne bi trebalo da koriste i za koje najčešće ne znaju značenje. Tako ćete od deteta čuti: ti si glupača, odrubiću ti glavu, voleo bih da te nema. Da, to su upravo replike iz crtaća – znate, onih koji su namenjeni deci. Zato vodite računa o tome šta gledaju vaša deca. Često se dešava da, uprkos tome što ste veoma pažljivi kada je reč o sadržajima koji prate i o izrazima koje u njihovom prisustvu koristite, ipak se podkrade poneka psovka ili nepoželjna reč. Vrtić je mesto gde se druže sa drugom decom, čiji roditelji možda ne vode o tome računa kao vi, ali zato kada doznate odakle je vaše dete čulo tu reč, potrudite se da mu objasnite šta ona znači i zašto nije lepo da je koriste, ali i da bi bilo lepo da drugu ili drugarici od kojih su je čuli isto tako objasne da takve reči nije lepo govoriti. Neka vam bude važno to šta vaša deca gledaju i slušaju, jer to ih oblikuje. Naročito u mlađem uzrastu, pa se trudite da u sebe upiju samo ono što će im biti od koristi i što će od njih načiniti dobre ljude. Sa malo truda i ulaganja, dobicete značajne rezultate. A tu sposobnost da sve čuju i sve pamte možete iskoristiti za to da im svakodnevno govorite, ili još bolje govorite drugima dok oni „ne slušaju“ kako su to divna deca, marljiva, kako se trudi da kada nešto pogreše to i poprave, kako svakog dana napreduju, kako su pametna, kako su jedinstvena. Poželjno bi bilo da te pohvale budu potkrepljene i primerima. I naravno da ne preterujete, jer gubi na težini.

Zar nije to ono što želite da oni o sebi misle?! Ukoliko im vi usadite te pozitive predstave o sebi, naravno realne, kasnije će teško neko uspeti da ih uruši. I tako dolazimo do poente.
Da vaša deca su sunđeri, sve čuju i sve upijaju, a vi želite da vaše dete bude srećno i odrasta u zdravu i samopouzdanu osobu- dakle, vaš posao je da to što „upiju“ bude kvalitetno![:]